Iako članovi Kaštelanske krnjevalske udruge „Poklade“ kažu kako postoje i raniji podaci o postojanju pokladnih događanja na njihovom području te kažu kako je krnjevalska udruga Poklade osnovana 1913. godine, prvi poznati pisani dokument o organizaciji donjokaštelanskog krnjevala datira iz 1813. godine, a sačuvan je u knjizi računa Hrvatske čitaonice u Kaštel Novom.
Iz tih podataka može se saznati kako se već tada u „Donjin selima“ sa mnogo žara izrađivao Krnje kojemu se na pokladni utorak čitala presuda za sve nevolje koje su se narodu dogodile tijekom prošle godine, nakon čega bi se glavni krivac i zapalio.
Inače, tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća mnogi maškarani , odnosno pokladni plesovi organizirali su se po privatnim kućama, a glavnina pokladnih zbivanja održavana je u Kaštel Štafiliću.
Na tim privatnim pokladnim svečanostima, odnosno plesovima najzapaženiji je bio Stipe Vuletin Meto, koji je uz pomoć svirke na svečanostima pokušavao prisutne djevojke navesti na ples, a 1931. godine je bio glavni organizator Donjokaštelanskog krnjevala.
„Vrčine“ na glavama
Prema pričanju starijih Kaštelana koji su prisustvovali tim plesovima, svirači koji su sudjelovali na tim zabavnim događanjima su se oblačili u odjeću udovica, u rukama su nosili zvona, na glavu su stavljali limene „vrčine“, te su se posipali pepelom po glavi.
Prema pisanju mr. Ivana Lozice, prof. Mladena Domazeta i Marina Vuletina, koji su istraživali kaštelanske običaje, tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata pokladna događanja u donjim Kaštelima su zamrla, da bi se oko osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovno u život vratila Kaštelanska krnjevalska udruga "Poklade", koja je prva u Hrvatskoj počela sa organizacijom dječjih karnevala.
Inače, „Poklade“ su od 1990.godine krenule i sa tiskanjem i izdavanjem satiričnih humorističnih pokladnih novina pod nazivom „Maškadur“.
Umaškarane koze u doba rata
Bitno je spomenuti i događaj koji se u vrijeme poklada zbio za vrijeme talijanske okupacije, kada su Meto i prijatelji umaškarali i našminkali dvije koze kojima su odjenuli ženske „mudante“, a to je talijanskim vojnicima bilo toliko smiješno da su svi zajedno nazdravljali u gostionici sve do jutra sljedećeg dana.
Inače, zbog velikog truda i energije uloženog u njegovanje dugogodišnje tradicije pokladnih svečanosti, zbog velikog truda oko izrade Krnje te zbog mnogobrojnih gostujućih karnevalskih udruga koje svake godine dolaze na Veliki donjokaštelanski krnjeval, KKU Poklade uvrštena je 1999.godine u Međunarodnu udrugu karnevalista FECC te u Udrugu karnevalista Hrvatske.
Prema riječima njenih članova, KKU Poklade iznimna je po osobitim i jedinstvenim satiričkim krnjevalskim točkama i nastupima, sa kojima svake godine nastupaju na raznim međunarodnim karnevalima, na Samoborskom fašniku i u Rijeci, gdje su se i ove godine sa Krnjom „Noom i Noinom arkom“ istaknuli na Međunarodnom riječkom karnevalu.
Upečatljivi Krnje
Donjokaštelanskog Krnju, koji je oličenje i sinonim za sve loše što se dogodilo prošlu godinu, više od dvadeset godina izrađivali su članovi udruge sa Goranom Smojverom, a posljednjih godina Krnju izrađuje kipar Mislav Katalinić sa svojim suradnicima.
Iz tih podataka može se saznati kako se već tada u „Donjin selima“ sa mnogo žara izrađivao Krnje kojemu se na pokladni utorak čitala presuda za sve nevolje koje su se narodu dogodile tijekom prošle godine, nakon čega bi se glavni krivac i zapalio.
Inače, tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća mnogi maškarani , odnosno pokladni plesovi organizirali su se po privatnim kućama, a glavnina pokladnih zbivanja održavana je u Kaštel Štafiliću.
Na tim privatnim pokladnim svečanostima, odnosno plesovima najzapaženiji je bio Stipe Vuletin Meto, koji je uz pomoć svirke na svečanostima pokušavao prisutne djevojke navesti na ples, a 1931. godine je bio glavni organizator Donjokaštelanskog krnjevala.
„Vrčine“ na glavama
Prema pričanju starijih Kaštelana koji su prisustvovali tim plesovima, svirači koji su sudjelovali na tim zabavnim događanjima su se oblačili u odjeću udovica, u rukama su nosili zvona, na glavu su stavljali limene „vrčine“, te su se posipali pepelom po glavi.
Prema pisanju mr. Ivana Lozice, prof. Mladena Domazeta i Marina Vuletina, koji su istraživali kaštelanske običaje, tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata pokladna događanja u donjim Kaštelima su zamrla, da bi se oko osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovno u život vratila Kaštelanska krnjevalska udruga "Poklade", koja je prva u Hrvatskoj počela sa organizacijom dječjih karnevala.
Inače, „Poklade“ su od 1990.godine krenule i sa tiskanjem i izdavanjem satiričnih humorističnih pokladnih novina pod nazivom „Maškadur“.
Umaškarane koze u doba rata
Bitno je spomenuti i događaj koji se u vrijeme poklada zbio za vrijeme talijanske okupacije, kada su Meto i prijatelji umaškarali i našminkali dvije koze kojima su odjenuli ženske „mudante“, a to je talijanskim vojnicima bilo toliko smiješno da su svi zajedno nazdravljali u gostionici sve do jutra sljedećeg dana.
Inače, zbog velikog truda i energije uloženog u njegovanje dugogodišnje tradicije pokladnih svečanosti, zbog velikog truda oko izrade Krnje te zbog mnogobrojnih gostujućih karnevalskih udruga koje svake godine dolaze na Veliki donjokaštelanski krnjeval, KKU Poklade uvrštena je 1999.godine u Međunarodnu udrugu karnevalista FECC te u Udrugu karnevalista Hrvatske.
Prema riječima njenih članova, KKU Poklade iznimna je po osobitim i jedinstvenim satiričkim krnjevalskim točkama i nastupima, sa kojima svake godine nastupaju na raznim međunarodnim karnevalima, na Samoborskom fašniku i u Rijeci, gdje su se i ove godine sa Krnjom „Noom i Noinom arkom“ istaknuli na Međunarodnom riječkom karnevalu.
Upečatljivi Krnje
Donjokaštelanskog Krnju, koji je oličenje i sinonim za sve loše što se dogodilo prošlu godinu, više od dvadeset godina izrađivali su članovi udruge sa Goranom Smojverom, a posljednjih godina Krnju izrađuje kipar Mislav Katalinić sa svojim suradnicima.